Sedam svjetskih čuda
Sedam svjetskih čuda je jedan od najpoznatijih popisa koji su ikad sastavljeni, a ipak malo je ljudi koji ih mogu sve nabrojati. Prvi puta se spominju u 5. stoljeću pr. Kr. kad je grčki povjesničar Herodot sastavio popis građevina kojima su se divili. Isto su učinili i matematičar Filon iz Bizantija oko 250. godine pr. Kr. i grčki pisac Antipater iz sidona oko 130. godine pr. Kr. Do srednjeg vijeka takav popis je bio opće prihvaćen, međutim od svih sedam čuda danas postoji samo Keopsova piramida. Ostale su razorene i od njih su nam ostale samo ruševine i opisi.
Riječ je o sedam svjetskih čuda a ne o dvanaest ili možda trinaest upravo zbog toga što se taj broj smatra čarobnim brojem. Babilonci su znali za sedam planeta, njihovi hramovi imali su sedam katova i imali su sedam dana u tjednu. Broj sedam je ujedno i sveti broj u mnogim religijama. Židovski svijećnjak ima sedam krakova, a u Bibliji se pojavljuje više od 500 puta.
Keopsova piramida u Gizi
Keopsova piramida, poznata i kao Velika piramida ili Kufuova piramida je grobnica faraona Kufua u Gizi. To je najstarija i najveća piramida u Gizi, te najstarije svjetsko čudo.
Tijekom gotovo četiri tisuće godina bila je najviša građevina na svijetu. Kad je dovršena bila je visoka 147 metara. Keopsova piramida je ujedno i naveće i najpreciznije sagrađeno zdanje od kamena.
Blokovi vapnenca i granita od kojih je sagrađena ova piramida i koji su vađeni iz kamenoloma na lijevoj obali Nila dopremani su čamcima niz rijeku. To se moglo raditi jedino u proljeće, kada se Nil izlijevao, pa je zato trebalo 20 godina i oko 500 000 plovidaba da se donese potrebna količina kamena. Pošto bi se kameni blokovi prevezli, grupa ljudi je vukla blokove, od kojih je svaki težio 2 tone, na saonicama uz put. Zatim su ove blokove uredno redali, a druga grupa ljudi ih je izvlačila do mjesta gdje se gradila piramida.
Nalazi se na zapadnoj obali rijeke Nil, a sagrađena je za kralja Khufua, drugog vladara Četvrte dinastije. Khufu je vladao od oko 2551. do 2528. godine pr.Kr. i nadgledao gradnju piramide koja je trebala biti njegova grobnica.
Semiramidini viseći vrtovi
Semiramidni viseći vrtovi zaokupljali su ljudsku maštu, ali je zapanjujuća činjenica da nema dokaza da su ikada postojali.
Ove vrtove su opširno opisali starogrčki povijesničari Strabon i Diodor sa Sicilije. Od arheoloških dokaza o postojanju vrta, postoje manji dokazi na mjestu gdje se nalazio Babilon, no nedovoljno da bi se potpuno potvrdio tako velik i opsežan vrt. Vrtovi su ležali na četverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su čvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snažne visoke stupove. Platforme terasa bile su izrađene od masivnih kamenih ploča različitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu čak i male šume.
Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bijele boje. Stupovi su dosezali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po čitav dan vukući vodu iz Eufrata pomoću sustava poluga i pumpi.
Zeusov kip u Olimpiji
433. Godine pr. Kr. kipar Fidija završio je rad na nevjerojatnom kipu Zeusa, vladara grčkih bogova. bio je smješten u posebno sagrađenu hramu u Olimpiji u južnoj Grčkoj. Bio je golemih razmjera, a sa svojom visinom od 13 metara bio bi viši od današnje četverokatnice.
Kako je točno izgledao Zeusov kip, što je 456. pr. Kr. postavljen u završenom hramu u Olimpiji, ne zna se. Božanski kip od slonove kosti i ebanovine, bogato ukrašen zlatom i dragim kamenjem. Grci su smatrali nesretnim čovjeka koji nije vidio to božanstvo.
Zeus iz Olimpije bio je posljednje djelo grčkog kipara Fidije koji je na isti način napravio i kip Atene Partenonske na Atenskoj akropoli. Postavljao je vrhovnog boga namrštenog čela, jer kad je Zeus mrštio čelo po grčkoj se mitologiji uzdrmao Olimp.
Artemidin hram u Efezu
Artemidin hram nije bio pravi hram izrađen u Efezu, ali je svakako bio najblistaviji među njima.
Efez, u to vrijeme poznat kao Ephesos, je bio glavni grad rimske provincije Asia, i drugi po veličini grad tada poznatog svijeta. Grci koji su dolazili u Aziju preuzimali su ustaljene kultove, a promijenila su se samo imena. Artemida štovana u Efezu imala je sva obilježja azijske božice. To se možda odrazilo i u veličini hrama.
Godine 356. pr. Kr. zapalio ga je luđak po imenu Herostrat koji je želio spaljivanjem jednog od sedam svjetskih čuda postati slavan i ući u povijest. Te noći, kad je gorio Artemidin hram, prema predaji rodio se Aleksandar Veliki. Aleksandar je vjerovao u tu priču i svojim velikim financijskim sredstvima je kasnije pomogao obnovu hrama koji je postao jedan od sedam svjetskih čuda. Obnovljeni hram razorili su Goti 262. pr. Kr., a ono što je od njega ostalo, stanovnici su kasnije koristili kao građevinski materijal. Danas još samo jedan od stupova stoji u močvari.
Mauzolej u Halikarnasu
Mauzolej u Halikarnasu je starovjekovna grobnica. Projektiran je u 4. stoljeću pr. Kr. kao grobnica za najvažnijeg čovjeka u jugozapadnoj Turskoj, pokrajinskog upravitelja Mauzola. Radovi na Mauzoleju su vjerojatno počeli još kod je Mauzol bio živ. On je zaposlio samo najbolje kipare i spomenik je stekao trajnu slavu.
Mauzolej se nije mogao sasvim točno rekonstruirati. U 14. stoljeću vitezovi reda Svetog Ivana su upotrijebili grobnicu umjesto kamenoloma pri gradnji Petrove tvrđave u Halikarnasu, što je danas zovu Bodrum. Vitezovi reda Svetog Ivana tako su temeljito sve odstranili, da se još samo po isklesanoj stijeni može razaznati gdje je stajala znamenita građevina. Pet je stepenica nosilo zid koji je dosezao do polovine čitave visine. Tek ovdje započinjala je prava grobnica, okružena stupovima i proviđena stepenastim krovištem. Golem četvoropreg s kraljem i kraljicom za uzdama krunio je cijelu građevinu.
Kolos s otoka Roda
304. godine pr. Kr. stanovnici Roda spađeni su iz strašne opsade. Bio je to dobar razlog za slavlje, jer je to bila već treća opsada koja je ugrožavala otok u samo 30 godina. Ljudi su bili toliko zahvalni da su odlučili izgraditi golem kip boga sunca, Helija.
Izgradnja 32 metra visokog brončanog Kolosa počela je 292. godine pr. Kr. i trajala je ukupno 12 godina. Kip je stajao na mramornom postolju ispred luke, a izgrađen je od brončanih ploča i drugih oblikovanih dijelova od bronce pričvrščenih na željeznu konstrukciju.
Kolos je stajao manje od 60 godina i to ga čini spomenikom koji je najkraće opstao od sedam svjetskih čuda. Na žalost, uništio ga je jak potres 226. godine pr. Kr., kad se prelomio u visini koljena i srušio na zemlju. Razbijeni ostaci ostali su tamo gdje su pali do 654. godine, kad su Arapi koji su osvojili Rod prodali brončane ostatke trgovcu iz Sirije koji ih je odnio na 900 deva. Danas od Kolosa nije ostalo ništa.
Aleksandrijski svjetionik
Svjetionik u Aleksandriji sagrađen je oko 300. do 280. pr. Kr., a projektirao ga je grčki arhitekt Sostrat iz Knida.
Sagrađen na isturenom poluotoku Farosu ispred tog egipatskog lučkoga grada, smatran je jednim od najvećih ostvarenja u starom vijeku. Na jednom pravokutnom podzidu uzdizao se oko stotinu metara visoki osmerokutni nastavak. Na najgornjoj platformi gorjela je noću vatra podržavana drvom i smolom. Troškovi izgradnje progutali su mnogo novca. Legenda priča kako je Sostrat dugo tragao za materijalom za izgradnju temelja koji bi se opirao morskoj vodi pa napokon sagradio svoj toranj na golemim blokovima od stakla. Godine 1375. jaki potres je razorio ostatke tornja, a na poluotoku Farosu arheolozi su uzalud tražili ruševine.